Mirko Jandrić predsjednik, a Kemal Salihagić sekretar
u 2010/2011. Rotary godini Bihać, 05.07.2010.- Praktično, uspješnom realizacijom programa 7. Rotary voza/vlaka završena je još jedna plodna Rotary godina u Rotary klubu Bihać. U ozračju takvog zadovoljstva, analiziran je protekli period i na večerašnjem redovnom druženju, koje je imalo i karakter godišnje skupštine, uz usvajanje izvještaja, promoviran je novi board kluba, u kojem će slijedećih godinu dana funkciju predsjednika obavljati Mirko Jandrić, sekretara Kemal Salihagić, a blagajnika Nedžad Čavkunović.
Kao što je to praksa, nominirani su i dolazeći predsjednik i sekretar (za 2011/2012. rotari godinu). To su Ismet Kasumović i Samir Mujagić.
.............................................................................................................................................................................. 7. Rotary voz/vlak
Bihac, 26. juna 2010. 7th Rotary "Una River Valley" Train 26 June 2010 Bilo je to putovanje u predivnu bajku
Rotary voz – Unska pruga, 26. Juna 2010.- Danas se po sedmi put za redom potvrdilo da jedan neobičan dan čovjeku može izgledati kao san. Putovanje Rotary vozom/vlakom dolinom Une upravo je to – jedan veliki san, u kojem makar nakratko osjetite koliko ste svakim svojim djelićem ustvari neraskidiva karika u globalnom prirodnom planu. To je ono na što nerijetko zaboravite u onom svakodnevnom urbanom otuđenju.
Zato, oni koji su već jednom upoznali ovaj ekskluzivni program Rotary kluba Bihać, osjećaju potrebu da dođu ponovo i s nestrpljenjem iščekuju taj jedan dan u godini, kojeg potom rado čuvaju u lijepom sjećanju cijeli život. A, lijepa sjećanja se rado pričaju u društvu, pa svake godine na čarobno putovanje željeznicom uz magičnu rijeku Unu, dolaze i novi putnici sa raznih meridijana, kako bi doživjeli ljepote i čari ovog velikog dara prirode.
Uz bihaćke rotarijance, na ovo današnje putovanje u neobičnu bajku, došli su rotarijanci i njihovi prijatelji iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatske, Slovenije, pa i Švicarske…
Uz fotografije kojima smo ovjekovječili ovo neobično prijateljsko druženje u još neobičnijem putovanju u bajku, evo kratkog tekstualno opisa ovoga dana, kada je makar na tren ponovo oživjela Unska pruga:
Baš pred jutarnji polazak Rotary voza, ona dosadna kišica je stala, pa su se svi ukrcali na otvorene vagone-platforme, prilagođene za ovu vožnju. Osjećaj je to veoma zanimljiv, kao da ste na balkonu koji primiče okolišom brzinom od jedva nekih dvadesetak kilometara na sat, tako da možete poprilično dobro razgledati svaki djelić krajolika. Za ovu prigodu, među putnicima je i tamburaški orkestar koji u svirci i ne rpavi pauze osim kad se muzičari pomjeraju s jednog kraja kompozicije na drugi.
Da ne bi ko slučajno ožednio, organizator, RC Bihać je obezbijedio dovoljno vode i sokova, a bogme i ukusne sendviče.
Tako se stiže do veličansvenog Štbračkog buka, koji nakon nedavnih kiša djeluje još moćnije i tajanstvenije nego inače. Stigne se lijepo „baciti oko“ na ovo remek djelo prirode, dok, bez zaustavljanja prolazimo tračnicama iznad njega.
U povratku ćemo zastati da bismo nad bukom osjetili izbliza onaj iskonski dah prirode.
Prolazimo onako lagano duž Une, pored Klise, Kulen Vakufa, da bismo stigli do krajnje tačke putovanja, Martin Broda. Ovdje oni koji znaju priču o lijepoj Marti, onima do sebe rado pripovijedaju kako je po njoj Martin Brod dobio ime... A kad se pažljivo pređu oni mostići i stane na otočić okružen čudnovatim slapovima, sa kojih se raspršuje voda poput izmaglice, priča o lijepoj Marti dobije pravi smisao. Tada se u potpunosti shvati jedna ovdašnja legenda o martinbrodskoj Juliji i Romeu….
Polazimo dalje, u lokal kod Pere.
Usput, na ulazu u špilju štand sa suvenirima. Tu mještanska Drena, s osmjehom Marte iz naše priče, nudi razne proizvode, a posebno rakiju drenovaču i marmeladu od drenjaka. To, kaže, niko bolje od njih ne radi. Ima tu i proizvoda od meda, sa dodacima, koji su, veli, veoma ljekoviti. Neko razgleda, neko kupuje.
... Uštipci i kačkavalj kod Pere dobro dođu kao jutarnja užina, a oni koji žele trgnu i poneku žesticu. Potom krećemo u obilazak manastira Rmanj i ribogojilišta, koji su smješteni na samom izlazu iz kanjona Unca.... A, onda, laganom šetnjicom ponovo na željezničku stanicu, na naš vozić i sa 20 na sat, pravac Kulen Vakuf. Vrijeme kao stvoreno za ugodne izlete, premda neki, kažu, mirišu da bi moglo biti kiše.
U Kulen Vakufu naš dočekuju divne žene Kulen Vakufa. S gostoprimivim osmjesima, samo njima svojstvenima, trude se da što bolje ugoste putnike 7. Rotary voza. Ove vrijedne ruke naspremale su buredžika i pita, zapalile roštilj sa kojeg tako zamamno mirišu pastrmke, a pripremile su i ukusne slastice.
Ovaj ugodni boravak na obali Une u Kulen Vakufu neki su odlučili iskoristiti da se po prvi put oprobaju u pecačkim disciplinama, pa im se posrećilo da izvuku i poneku ribu, a drugi su slikali, mada je već počelo kišiti.
Začudo, zbog kiše se baš niko nije pometao niti ljutio. Većina se složila, kad je već kiša upala u program ovog lijepog jednodnevnog putovanja, onda neka je, i ona je dio ove priče i ukupnog ugođaja.
Zato smo u povratku, umjesto na naše „balkon-vagone“ prešli u one klasične kupee.
Mada je i dalje tukla kiša, nakratko smo stali kod Štrbačkog buka, gdje su sišli s voza slikanja radi oni koji nisu baš puno marili što će okisnuti. Jer, ko zna kad će opet u ovaj kraj, pa ne bi da sad propuste priliku da fotkanjem sačuvaju lijepe doživljaje i sjećanja.
Jer, i ona su nezaboravan dio priče o čarobnom putovanju u jednu lijepu bajku koju tako jednostavno zovemo: rijeka Una.<br>
(tekst i fotografije: T.Turkalj)
U slide show - foto albumu, pogledajte opširnu foto priču:
Baš pred jutarnji polazak Rotary voza, ona dosadna kišica je stala, pa su se svi ukrcali na otvorene vagone-platforme, prilagođene za ovu vožnju. Osjećaj je to veoma zanimljiv, kao da ste na balkonu koji primiče okolišom brzinom od jedva nekih dvadesetak kilometara na sat, tako da možete poprilično dobro razgledati svaki djelić krajolika. Za ovu prigodu, među putnicima je i tamburaški orkestar koji u svirci i ne rpavi pauze osim kad se muzičari pomjeraju s jednog kraja kompozicije na drugi. 
Da ne bi ko slučajno ožednio, organizator, RC Bihać je obezbijedio dovoljno vode i sokova, a bogme i ukusne sendviče. 
A kad se pažljivo pređu oni mostići i stane na otočić okružen čudnovatim slapovima, sa kojih se raspršuje voda poput izmaglice, priča o lijepoj Marti dobije pravi smisao. Tada se u potpunosti shvati jedna ovdašnja legenda o martinbrodskoj Juliji i Romeu….
Začudo, zbog kiše se baš niko nije pometao niti ljutio. Većina se složila, kad je već kiša upala u program ovog lijepog jednodnevnog putovanja, onda neka je, i ona je dio ove priče i ukupnog ugođaja.